Svaki put kad čujem pjesmu “Bolje biti pijan nego star” , pjesmu koja i nije neko muzičko niti tekstualno ostvarenje, sjetim se svoje “BUlinske” godine. Ta, ali i Merlinova “Kokuzna vremena” , a posebno “Bitanga i princeza” Dugmeta, pjesme su koje su obilježile moje kratko školovanje u GHBM. Kratko, ali nezaboravno. Bila sam definitivno najgora od sve djece, BUntovnik, i zbog toga se danas ne kajem. Medresa jednostavno nije bila za mene i svima sam to tada pokušala objasniti. Previše slobodan duh, koji sam s godinama naučila da kontroliram, ali kojim sam otvorila i mnoge nedokučive horizonte bio je “krivac”. Profesori su me voljeli, bilesi zbog kritičkog uma i debata koje sam znala voditi s njima, a učenicima sam bila kao začin koji razbija svakodnevnu monotoniju internata. Danas, više od 15 godina kasnije, vidjevši staru sliku, sjetila sam se kako me je marama stezala i davila. Facebook je učinio svoje i spojio me sa drugaricama iz razreda, prespojivši mi misli na legendarno preskakanje preko zida ženske medrese. BUdala. Diverzant. Zbog čega? Zbog momka naravno. Kažu, da se i danas priča o djevojci koja je u hramu islamskog učenja pokušala da se ubije tabletama, prava “drama queen” i koja je zbog dečka provela noć u avliji ženske medrese -jedna od najljepših noći u mom životu, nebo puno zvijezda i mada sam je trebala provesti s dečkom, neočekivano je ispalo tako. Prava avantura. Kad su u pitanju muškarci, zapravo ljubav, ostala sam BUdala. Imala sam sve jedinice, jer nisam željela odgovarati nikad. Jedino iz ahlaka, zamislite apsurda pored činjenice da sam u “ambis” za sobom povukla još 6 cura, vazda peticu. S profom sam vodila duge razgovore, a ahlak mi je ostao omiljena tema. I zato sam danas veći BUntovnik nego ikad! Kako god, ne kajem se ni dana svoga puta i hvala Bogu na neprocjenjivoj riznici iz koje crpimo znanje i iskustva.
